Opis atrakcije
Jedna od najstarijih građevina koja je do danas preživjela u gradu Sebezh je crkva Životvornog Presvetog Trojstva. Nalazi se na malom brežuljku i zatvara perspektivu ranije postojeće Ulice Petra Velikog u dijelu koji ide direktno na Brdo dvorca. Crkva Životvornog Trojstva tipičan je primjer provincijske barokne crkve koja je opstala do danas bez veće obnove. Na južnoj strani same crkve, prolazeći kroz mali trg, koji se ranije zvao Torgovaya, nalazi se svećenikova kuća, koja je zgrada iz 19. stoljeća (danas ova zgrada pripada zgradi vojnog povjerenstva).
Vrijedi napomenuti da Crkva Životvornog Trojstva ima prilično dugu i zabavnu istoriju. U proljeće 20. marta 1625. godine, prema dekretu poljskog kralja Sigismunda, postavljena je drvena crkva na području gdje se u to vrijeme nalazio bazilikanski ženski samostan. Sredinom 1649. godine poznati magnat po imenu Jerome Radziwill postao je grof od Sebeža i odlučio je postaviti kamenu crkvu na mjestu ranije djelujuće, ali uskoro spaljene drvene crkve. Do početka 1954. godine, naime u vrijeme kada je Sebezh postao dio Moskovske države, izgradnja crkve je već bila završena, a održana je i ceremonija posvećenja. U razdoblju od 1654. do 1674. godine ne zna se tačno koji su se događaji dogodili sa samostanom: ili je bio zatvoren, ili je jednostavno prestao postojati i nazvan je bazilijanski. Najvjerovatnije su se u crkvi služila pravoslavna bogosluženja.
Sredinom 1673. Sebezh je ponovo prešao u poljsku državu. Nakon ovog događaja, misa je nastavljena u hramu. Također u to vrijeme na svim tornjevima, kao i nad oltarom crkve, pojavili su se završeci u obliku luka. Tokom 1772.-1804. U crkvi se nisu održavale crkvene službe zbog činjenice da je zgrada bila jako dotrajala.
Crkva Životvorne Trojice u planu je jednobrodna građevina s pravokutnim predvorjem i sa zapadne strane opremljena peterokutnom apsidom. Fasada, smještena na zapadnoj strani, ukrašena je s dvije kupole i frontom.
Godine 1804. zgrada je postala župna crkva. U teškim vremenima za Rusiju, naime 1917. godine, hram je zatvoren. Mnogo godina kasnije, od 1960. do 1970., u zgradi crkve postojao je hostel, nakon čega se crkva pretvorila u obično skladište hrane. Godine 1985. izbio je veliki požar u zgradi skladišta, zbog čega je krov gotovo potpuno izgorio, nakon čega je zgrada potpuno napuštena, te se počela postupno urušavati.
Krajem 1988. godine izgorjela i dotrajala zgrada prenesena je na novoformiranu pravoslavnu zajednicu. Postepena obnova izvedena je novcem župljana, kao i donacijama preduzeća ne samo grada, već i regije. Sljedeće godine nadbiskup Euzebije iz Velikih Luki i Pskova obavio je obred osvećenja katedrale Trojstva.
Na dan proslave 350. godišnjice grada, krstovi i kupole prekriveni su zlatom, a zgrada je ofarbana u lijepu zelenu boju. Gornji dijelovi svih zidova oslikani su u hramu, a postavljen je i crkveni ikonostas. Osveštano je novo personalizirano zvono čija je težina dostigla oko 500 kilograma, a koje je izrađeno u Minsku na račun dobrotvora.
Danas je aktivna crkva Životvorne Trojice; ovdje se održavaju pravoslavne službe.
