Opis atrakcije
Dvorac Turaida nalazi se u gradu Sigulda, 50 km sjeveroistočno od glavnog grada Latvije. Muzejski rezervat Turaida zauzima površinu od 41 hektara i nalazi se na desnoj obali rijeke Gauya. Na teritoriji rezervata nalazi se 37 istorijskih zgrada. Muzejski rezervat Turaida jedan je od najpopularnijih muzejskih kompleksa u Latviji, prema statistikama godišnje ga posjeti oko 170 hiljada turista.
Dvorac je osnovan 1214. Biskup Filip osnovao je dvorac Turaida po nalogu biskupa Rige Bukskhevdena. Po završetku izgradnje dvorac je dobio ime "Fredeland", što u prijevodu s njemačkog znači "Mirna zemlja". Međutim, ovo se ime nije uhvatilo, a naziv "Turaida" opstao je do danas, što je u prijevodu s jezika drevnih Liva značilo "Božanski vrt".
Nekoliko vijekova dvorac Turaida zadržao je svoju stratešku važnost. Međutim, 1776. godine, nakon požara, tvrđava je gotovo potpuno izgorjela. Početkom 19. stoljeća izgrađeno je imanje u dvorištu srednjovjekovnog dvorca. Zatim su izgradili stambene zgrade, kao i štale, staje i druge pomoćne zgrade. Godine 1924. ruševine dvorca Turaida uvrštene su na popis povijesnih građevina koje štiti država. Obnova tvrđave započela je tek nakon završetka Drugog svjetskog rata, pa je obnova započela gotovo 200 godina nakon uništenja dvorca u požaru.
Dakle, radovi na popravci i restauraciji započeli su 1953., prvo je obnovljena glavna kula dvorca Turaida. 1974. godine na području tvrđave započela su velika arheološka iskopavanja i naučna istraživanja. Od 1976. Kao rezultat arheoloških iskopavanja, otkriveno je oko 5000 antičkih nalaza, od kojih su najzanimljiviji otkrivene stare pećnice, kupalište sa bunarom, pivovara, kovanice itd.
Već spomenute peći, koje su zagrijavale tvrđavu, pokazale su se zanimljivim nalazom. Topli zrak iz peći dizao se kroz šupljine napravljene u opeci, a zatim se širio duž zidova i ispod podova dvorca, čime je savršeno zagrijao tvrđavu. Zanimljivo je da se sličan princip grijanja koristio u kupatilima u starom Rimu.
Rezultat iskopavanja koja su u to vrijeme izvršena, pored samih nalaza, bilo je i oko 1000 stranica teksta, koji opisuje pronađene eksponate, osim toga, sudionici iskopavanja su izradili oko 500 shema i planova te napravili oko 7000 fotografija.
Rekonstruisana glavna kula tvrđave Turaida, visoka 26 metara, danas se koristi kao osmatračnica s koje se otvara divan pogled na okolicu, koja je zbog svoje ljepote dobila ime Latvijska Švicarska. Na osmatračnicu se možete popeti kroz vrlo uske i niske prolaze sa kamenim stepenicama. Visina prolaza je nešto više od jednog i pol metra, a širina samo pola metra.
Osim osmatračnice, obnovljeni su i drugi objekti tvrđave Turaida: zidovi tvrđave, polukružne i sjeverne kule, kao i južna kula. Od 1962. godine u obnovljenoj gospodarskoj zgradi nalazi se izložba muzejskog rezervata.
Arheološka istraživanja, započeta sredinom prošlog stoljeća, ne prestaju ni danas. Stoga se novi eksponati stalno nadopunjuju muzejskim fondom. Dvorac Turaida jedna je od najpopularnijih turističkih atrakcija u Latviji. Ovdje se stalno održavaju koncerti drevne i moderne muzike, kao i razne vrste festivala, izložbi i drugih kulturnih događaja. Zanatlije rade u dvorištu dvorca.
Legenda o Turaidskoj ruži povezana je sa dvorcem. Prema legendi, 1601. švedske trupe zauzele su dvorac. Nakon bitke, službenik u palati Greif je među mrtvima pronašao iscrpljenu djevojku. Doveo ju je kući i obećao da će je odgajati. To se dogodilo u maju, pa je odlučio djevojčicu nazvati Mayom.
Maja je s godinama postala toliko lijepa da su je počeli zvati Turaidska ruža. S druge strane rijeke Gauje, živio je njen zaručnik, vrtlar dvorca Sigulda, Viktor Heel. Uveče su se Maja i Viktor sastali u Gutmanovoj pećini. Viktor lijevo od ove pećine iskopao je još jednu malu. U iščekivanju susreta sa svojom nevjestom, ukrasio je malu pećinu cvijećem. Danas ova pećina nosi ime po Viktoru.
Ljepotu Maje odnio je jedan od plaćenika upravnika dvorca Turaida, Adama Yakubovskog, kojeg je upravitelj uskoro trebao otpustiti. Turaida Rose je odbila sve Adamove napredke i ponude. Tada se Adam odlučio osvetiti Mayi i silom je uzeti. U tome mu je pomogao njegov prijatelj Peteris Skudritis.
U kolovozu 1620. godine Maje su dobile poziv (navodno od Victora) na hitan sastanak u pećini. Došavši na sastanak, Maya je ugledala Yakubovskog i Skudritisa i shvatila da je prevarena. Zatim je povikala: "Stani! Sada ćeš se i sam uvjeriti u snagu maramice. Ja ću je zavezati. Mač je s tobom, isjeci svom snagom i nećeš mi nauditi." Adam je udario mačem po Majinom vratu prekrivenom maramicom. Krv je odmah izlila, djevojka je pala a da nije ni zaplakala. Adam je shvatio da je on "strašna zvijer" i pobjegao je duboko u šumu. Nešto kasnije, Skudritis je pronašao Adama u šumi, kako se objesio u pramen mača.
Skudritis i Adam mislili su da maramica ima neku magijsku moć, pa niko od njih nije očekivao takav ishod, pa je tek tada Skudritis shvatio da je Maja na to odlučila, jer je vjerovala da je bolje umrijeti nego izgubiti čast.
Te večeri, Victor je došao u pećinu da se sastane sa Mayom i pronašao njeno krvavo telo. Victor je optužen za Mayinu smrt, budući da je u pećini pronađena vrtlarska sjekira. Sudije su odlučile da mučenjem izbace priznanje od Victora, od čega ga je spasilo Skudritisovo svjedočenje. Peteris Skudritis je progonjen zločinom pa je došao na sud i ispričao sve. Slučaj je riješen. Vrtlar Victor i službenik Greif inzistirali su na kažnjavanju Peterisa kako ne bi prljali Mayino sjećanje krvlju, štoviše, nisu ga smatrali izravnim krivcem zločina.
Majini posmrtni ostaci pokopani su uz svu čast, Victor je lično postavio križ na njen grob, a nakon toga je napustio zemlju, jer slomljeno srce nije moglo pronaći mir ovdje. Leš ubice Yakubovskog pokopan je u močvari. Skudritis je u zatvoru proveo 4 mjeseca, tokom kojih se duboko pokajao, nakon čega je protjeran iz zemlje.
Legendu o ruži Turaidi u promet je uveo učesnik suda u Vidzemeu Magnus von Wolffeld. Pronađeni arhivski dokumenti suda u Vidzemeu ukazuju da se legenda temelji na stvarnim događajima. Iako je istinitost legende o Turaidskoj ruži više puta osporavana.
