Opis atrakcije
Teatro Massimo Bellini je operna kuća u Kataniji koja je dobila ime po rođenom u gradu, velikom kompozitoru Vincenzu Belliniju.
Početkom 18. stoljeća počeli su razgovori o izgradnji kazališta u Cataniji - tada se grad jedva počeo oporavljati nakon strašnog potresa 1693, koji je uništio većinu njegovih zgrada. Međutim, konačna odluka o izgradnji donesena je tek stotinu godina kasnije, 1812. Arhitekta je bio Salvatore Zara Buda, koji je odabrao lokaciju za novo pozorište na Piazza Nuovaluce, u blizini manastira Santa Maria di Nuovaluce. Planirao je podići zaista grandioznu zgradu koja će postati jedna od najluksuznijih u Italiji. No, zbog neočekivanih problema s financiranjem, projekt je morao biti "zamrznut" - umjesto pompozne pozornice, na istom je mjestu 1822. izgrađeno malo općinsko kazalište, koje je uništeno tijekom Drugog svjetskog rata.
Godine 1870. vlasti Katanije sjetile su se grandioznih planova arhitekte Bude i odlučile ih oživjeti. Počela je potraga za novim mjestom za izgradnju kazališta, a uskoro su započeli radovi pod vodstvom arhitekte Carla Sada. Istina, takođe su nastavili sa prekidima i prekidima zbog nedostatka sredstava. Tek 31. maja 1890. godine održano je svečano otvaranje pozorišta, na čijoj je sceni te večeri Bellinijeva "Norma".
Pozorišna zgrada u skladu je sa susjednim kućama izgrađenim krajem 17. stoljeća u sicilijanskom baroknom stilu. Gledalište može primiti do 1200 ljudi, koji se mogu smjestiti na 4 nivoa lođa. Luksuzno uređeno predvorje izrađeno je od mramora, a na središnjem luku nalazi se statua poznatog kompozitora Vincenza Bellinija. Strop glavne dvorane, oslikan scenama iz četiri njegove najpoznatije opere, ostavio je neizbrisiv utisak na publiku i krajem 19. stoljeća i danas.
Tokom više od jednog veka postojanja pozorišta, sve Bellinijeve opere postavljene su na njegovoj sceni. 1951., 1952. i 1953. velika Maria Callas igrala je ulogu Norme. A 2001. godine, za 200. godišnjicu Bellinija, pozorište je renovirano, što je koštalo oko 2 miliona dolara.
