Uprkos svojoj maloj veličini, čak i prema evropskim standardima, Vojvodstvo Luksemburg u svom nazivu nema samo prefiks "Veliki", već i tri državna jezika. U Luksemburgu, osim samog Luksemburga, službeni status imaju i njemački i francuski.
Nekoliko statistika i činjenica
- Od pola miliona stanovnika Vojvodstva, samo 400 hiljada govori luksemburški.
- Jedna petina Luksemburžana radije komunicira na arapskom, italijanskom, portugalskom i turskom jeziku. To su stranci koji su dobili državljanstvo ili boravišnu dozvolu.
- Luksemburški je jedan od rajnsko-rajnskih dijalekata njemačkog jezika sa posuđenim riječima iz francuskog.
- Njemački i francuski postali su službeni jezici Vojvodstva mnogo ranije od luksemburškog, koji je pod jednakim pravima odobren tek 1984.
- Dugo je njemački jezik ostao glavni jezik na teritoriji Luksemburga. Učilo se u osnovnoj školi, dok su samo učenici srednjih škola počeli učiti francuski.
Luksemburški je pomalo sličan holandskom. Počelo se učiti u osnovnoj školi prije 100 godina, 1912. Nakon što je jeziku dodijeljen nacionalni status, počeo se koristiti u službenim uredskim poslovima, poput njemačkog i francuskog. Ali većina štampanih izdanja i dalje izlazi na posljednja dva. Koriste ih i policija, vatrogasci i druge javne službe.
Luksemburški je jezik svakodnevne komunikacije među stanovnicima. Sadrži nazive naselja zajedno sa francuskim. Lična pisma se pišu na luksemburškom, a pravna obaveštenja na francuskom. Ako trebate podnijeti zahtjev upravnom tijelu, možete koristiti bilo koji od tri službena jezika Luksemburga, a administracija je dužna odgovoriti na jeziku podnositelja zahtjeva.
Turističke bilješke
Prvi po popularnosti među stranim jezicima koji se uče u školi, a drugi je engleski. Zato turist ne mora lutati u potrazi za Luksemburžanom koji govori engleski, jer gotovo svaki prolaznik ili konobar može objasniti put izgubljenom strancu ili naručiti u restoranu. Turistički informativni centri i hoteli obično imaju karte javnog prijevoza i karte područja na engleskom jeziku.
