Balkanska Republika Crna Gora, koja je nekada bila dio Jugoslavije, sve se češće pojavljuje u zahtjevima ruskih turista kao destinacija za ljetovanje. Službeni jezik Crne Gore je iekavsko-štokavski dijalekt srpskog jezika, koji se službeno naziva crnogorskim jezikom. Ova činjenica je potvrđena 2007. godine u Osnovnom zakonu zemlje.
Nekoliko statistika i činjenica
- Uprkos zvaničnom statusu države, Crnogorci služe kao domoroci za samo 21% stanovništva zemlje.
- Široka upotreba srpskog jezika dokazuje postojanje 63,5% stanovnika Crne Gore koji ga govore kod kuće i na poslu.
- Albanski je takođe službeni jezik u opštini Ulcinj.
- U Boki Kotorskoj živi do 500 etničkih Talijana koji komuniciraju na svom maternjem jeziku.
- Bosanski i albanski u Crnoj Gori govori 5,5% stanovnika.
U Podgorici i okolini
Većina govornika crnogorskog jezika živi u starom istorijskom području u blizini Podgorice. Ovaj se dijalekt razlikuje od standardnih varijanti srpskog i hrvatskog samo po nekim morfološkim obilježjima. Drugim riječima, stanovnici različitih bivših jugoslavenskih republika u principu se mogu međusobno razumjeti.
Književni standard za državni jezik Crne Gore još nije uspostavljen, jer je prije samo nekoliko godina došlo do odvajanja jekavsko-štokavskog dijalekta od srpskog kao nezavisnog dijalekta. Međutim, postotak onih koji ga govore i smatraju crnogorski materinjim stanovništvom svake godine se stalno povećava.
Turističke bilješke
U republikama bivše Jugoslavije ruski se još uvijek učio prije nekoliko decenija, pa je sasvim moguće sresti predstavnika starije generacije koji ga još uvijek razumije u Crnoj Gori. Mladi uče engleski, a u turističkim mjestima ovaj je jezik najpopularniji u hotelima i restoranima. Na engleskom jeziku lako je pronaći izbornike ili karte s gradskim atrakcijama. Čak i stanovnici odmarališta na Jadranu koji turistima iznajmljuju svoje stanove ili sobe u kućama govore tečni engleski jezik.
U najpopularnijim regijama na plaži u Crnoj Gori ruski govor se sve više čuje među mladima. Domaći turisti sa zadovoljstvom primjećuju da u Budvi, Kotoru i Herzog Novom, u kafićima i hotelima, postoji osoblje koje govori ruski na vrlo pristojnom nivou.
