Opis atrakcije
Jedna od mnogih atrakcija Tamanskog poluotoka je vulkan blata Karabetova Sopka. Drugi lokalni nazivi vulkana su Karabetka, Karabetova Gora, ali ako pitate mještane kako pronaći vulkan od blata, oni će vam reći bez obzira kako ga zvali.
Karabetova Sopka nalazi se oko četiri kilometra istočno od sela Taman. Njegova apsolutna visina (nadmorska visina) je 152 metra s promjerom konusa većim od 800 metara, ali to nećete odmah primijetiti među ostalim brdima ovog brdovitog područja. Sam vulkan blata nije uvijek aktivan i većinu vremena predstavlja sivo-bijeli blatni konus, ali nakon lutanja možete pronaći takozvane "salsas", bočne izvore blata, koji neprestano pušu mjehuriće blata koji pucaju očaravajućim mrmljanjem. Sam vulkan, dok se plinovi i površinsko blato nakupljaju, bučno izbija u intervalima od 15-20 godina, upozoravajući lokalno stanovništvo snažnom podzemnom tutnjavom. Među razbacanim krhotinama, turisti pronalaze uzorke stijena s jasnim otiscima drevnih biljaka.
Oko Karabetovaya Sopka postoji mnogo malih jezera s bistrom vodom i muljevitim (blatnim) dnom, koji su popularni među mještanima i turistima kao izvori ljekovitog blata.
U opisu erupcije Karabetove Sopke 1876. spominje se bljesak plamena s gustim oblacima dima, koji je dosegao znatnu visinu i ostao u zraku nekoliko minuta. Ogromne mase zemlje podignute su u zrak. Nakon prve eksplozije uslijedila je druga i treća, erupcija je trajala oko tri sata. Velike nedavne erupcije bile su 1968. i 2001. Pratili su ih snažan podzemni šum i eksplozija, povećanje ispuštanja blata i emisije plinova, pojava i rast novih bočnih čunjeva - sve je kao u erupciji pravih vulkana, samo umjesto rastopljene lave istječe blato kratera. Kako se blato stvrdnjava, stvara sve nove i nove slojeve, pa konus raste. Na sjeveroistočnom dijelu brda, trenutno najaktivnijem, postoji do dva desetina čunjeva i izbočina, od kojih neki dosežu visinu od 2,5 metra. Ovdje se nalazi i jedno od najvećih blatnih jezera, promjera oko deset metara. U njemu se konstantno razvija plin, blato se miješa, nalazi se u tekućem stanju i polako se slijeva u najbližu provaliju. Na obroncima Karabetove Sopke posvuda su vidljivi tragovi intenzivne erozije - uništavanja i prenošenja rastresitih sedimentnih stijena, uslijed čega nastaju brojne gudure i čunjevi sedimentnog materijala, uglavnom sastavljeni od lako erodiranih brežuljaka na padinama.
Blatni vulkan Karabetova Sopka, s obzirom na vidljivost prirodnih procesa, ima naučnu i obrazovnu vrijednost te je 1978. godine klasificiran kao spomenik prirode od regionalnog značaja.
