Opis atrakcije
Mljekaru (Dairy) sagradio je 1782. godine arhitekta C. Cameron u "švicarskom stilu". Sličan je Mljekarovom planu vojvode od Württemberga. Plan je lično poslala Marija Fedorovna sa putovanja u inostranstvo po Evropi. U pismu K. I. Kuchelbecker (direktor Pavlovska) A. L. Nikole, koji je u to vrijeme bio caričin sekretar, pored plana mlijeka za mlijeko, pisalo se i o želji Marije Fjodorovne gdje je smjestiti. Željela je da kuća bude u zabačenom kutu parka, na obali, kako bi krave mogle ravno iz štale u šumu, i da je dobro skrivena kako se o tome ne bi moglo pogoditi sve dok bili ste blizu toga.
Cameron je uzela u obzir ove želje. I u današnje vrijeme neočekivani susret s Mljekarom izaziva stalno oduševljenje gostiju parka. Zidovi Mljekare su masivni, od cigle, spolja obloženi kaldrmom. Temelji su vrlo niski, krov je nekada bio prekriven slamom, sa širokim krošnjama koje su počivale na deblima.
Prema Cameronovoj zamisli, na sjevernoj fasadi zgrade napravljeno je drveno stepenište koje vodi do potkrovlja, gdje je u 18. stoljeću skladišteno sijeno. Na sljemenu krova nalazila se zvonara. Mljekara je bila u skladu s tadašnjom modom za seoske zgrade i bila je vrlo svestrana po svojoj namjeni. Imala je: blagovaonicu i gostinjsku sobu za prijem gostiju, zasebnu sobu za zaposlenika koji je posluživao Mljekaru, kuhinju za pripremu jela od mlijeka, manji dio je izdvojen za štalu u kojoj je bilo smješteno 6 krava. Sve unutrašnje sobe bile su ožbukane i okrečene. Kuhinja je popločana kamenim podovima. Ovdje je postavljena ruska peć koja je služila i za preradu mlijeka i za grijanje Mljekare. Podrum je služio za skladištenje hrane.
Do danas projekti unutarnjeg uređenja Mljekare nisu sačuvani, s izuzetkom 2 skice umjetnika i arhitekte Camporesi. Imaju sliku oslikavanja kupole dnevne sobe i ukrasa jednog od zidova iste dnevne sobe. Ali nije poznato da li je kupola oslikana. Ova tema je i dalje kontroverzna među istraživačima. Iako je dnevna soba prije rata imala kupolasti strop, na njoj ni na zidovima nije pronađena nikakva slika. To potvrđuju i opisi Mljekare.
Iz istih dokumenata možete saznati da su duž zidova gostinske sobe bile postavljene police za sakupljački porculan: japanski, kineski, saksonski, holandski. Vrčevi, vaze, cvjetnjaci, šolje, tanjurići - ukupno 75 predmeta. Ova kolekcija dala je prostoriji šik, elegantan izgled, stvarajući opipljiv kontrast s izrazito grubom vanjštinom zgrade, stiliziranom kao stara napuštena seoska seoska kuća.
Jedna od omiljenih zabava 18. stoljeća bili su paviljoni trompe l'oeil, uključujući i Mljekaru. Zbog povećanja broja stoke, za njega je izgrađena posebna štala, koja se nalazi dalje od palate. Mala stoka bila je smještena u Mljekari. Iz inventara iz 1801. godine postoji podatak da su ovdje napravljene štale za ovce.
Početkom 19. stoljeća živinarnica i dvorište preselili su se u selo Glazovo. Za njih je ovdje sagrađena farma. Mljekara je, izgubivši svoju bivšu namjenu, pretvorena u parkovski paviljon. U dnevnoj sobi su ih i dalje častili mliječnim proizvodima, koji su ovdje doneseni sa Farme.
Nakon revolucije, Mljekara je pretvorena u stanovanje za radnike uprave palate i parka. Tokom Velikog Domovinskog rata paviljon je uništen. Nakon rata je obnovljena. Može se reći da je služio prema namjeni: štala za konje vodstva palače i parka. Postojale su ideje da se zgrada koristi za organizaciju privremenih izložbi.
Tijekom svoje duge povijesti Mljekara je gorjela više puta, prije revolucionarnih događaja i nakon njih. Posljednji požar izbio je 1991. Nakon njega paviljon je obnovljen.
