Finska je jedna od mnogih zemalja koje čine takozvanu eurozonu zahvaljujući međunarodnoj kampanji za evropske integracije. Kao i ostalih 10 zemalja EU, Finska je svoju nacionalnu valutu zamijenila euro, čime je poboljšana ekonomska interakcija sa državama članicama EU. Danas tečajeve svjetskih valuta za euro u zemlji određuje međunarodna banka. Međutim, to nije uvijek bilo tako, a u jednom trenutku Finci su imali svoju valutu, a finski novac je također prošao određeni povijesni put razvoja.
Finska marka: povratak na porijeklo kovanja novca
Razvoj kovanog novca u Finskoj može se grubo podijeliti u tri perioda:
- Finska, kao dio Švedske;
- Finska kao dio Rusije;
- Nezavisna Finska.
Za vrijeme ovisnosti o Švedskoj, glavna valuta koja se koristila na finskim tržištima bio je švedski prodavač rizika. Kasnije, tokom rusko-švedskih vojnih sukoba, ruska rublja je ušla u upotrebu. Tek je 1860. godine Veliko vojvodstvo Finsko steklo vlastitu valutu, koja se zvala marka.
Zanimljivo je da su finske marke postale prototip slične valute u Njemačkoj, koje su se pojavile ranije na području moderne Europe. Do izbijanja Prvog svjetskog rata, koji je preokrenuo svjetsku ekonomiju, u Finskoj je postojao zlatni standard prema kojem su svi novčići sadržavali 0,3 g pravog čistog zlata.
Prelazak Finske sa marki na evro
Godine 2002., u okviru postupka evropskih integracija, Finska je odustala od marki i priznala euro kao novu valutu na državnom nivou.
Posebnost korištenja ove novčane jedinice je ta što je zajednička strana za sve zemlje EU obrnuta strana, na kojoj je naznačen apoen, ali na aversu je prikazana prednja strana, koja je nazvana za svaku zemlju. Finski novac ima labudove koji lete na licu, a osnovu za to je poseban novčić izdat u čast 80-godišnje nezavisnosti zemlje.
Mjenjačnica u Finskoj
Najčešći dolari mogu se zamijeniti za euro na aerodromu, u hotelima, pa čak i na trajektima. Na teritoriji zemlje postoje mjenjačnice poput Forexa i Tvexa, koje rade cijeli dan. No, najpouzdaniji način zamjene bilo koje valute za euro su službene poslovnice banaka koje pružaju stabilan tečaj i pouzdano poravnanje.
Prilikom zamjene finske valute neke podružnice zahtijevaju pasoš, ali postoje i mjesta gdje nisu potrebni dokumenti. U zemlji postoji i sistem bezgotovinskog plaćanja usluga i robe putem kreditnih kartica.
Što se tiče uvoza valute u Finsku ili izvan zemlje, zakonodavstvo ne navodi nikakva ograničenja.
