Opis atrakcije
Bogorodičino ostrvo na grebenu je malo ostrvo u blizini obale grada Perasta u Boki Kotorskoj. Ova atrakcija je sastavni dio Crne Gore. Otok je stvoren umjetno, pa su njihovi stari i zarobljeni brodovi poplavljeni uz pomoć kamenja i kamenja.
Najveća zgrada na otoku nesumnjivo je katolička crkva "Theotokos-on-the-Rif." No, osim same crkve, ovdje su izgrađeni muzej, mala suvenirnica i svjetionik.
Otok ima svoju legendu prema kojoj su ga stoljećima gradili pomorci. Na ovaj način ispunjeni su stari zavjeti. Nekada je ova stijena spasila dvojicu mornara od sigurne smrti, a tamo su pronašli ikonu Bogorodice i djeteta. Istoričari čak nazivaju tačan datum kada se sve ovo dogodilo - 22. jul 1452. godine. Za čudo, preživjeli mornari odlučili su ojačati stijenu kamenjem kako bi stvorili dovoljnu količinu zemljišta za izgradnju crkve na njoj.
Od tada je svaki lokalni mornar koji se vraćao kući s uspješnog putovanja bacio kamen blizu ove litice. Ovaj običaj se održao do danas. Jednom godišnje, 22. jula, kada sunce zađe ispod horizonta, lokalno stanovništvo čamcima dopliva do otoka i baca kamenje u morske dubine, čime se proširuje baza otoka.
Iste godine, kada je pronađena ikona Bogorodice i djeteta, na ostrvu je izgrađena mala pravoslavna kapela. I pravu katoličku crkvu Bogorodice na Rifu sagradili su Mlečani već 1630. godine, a cijelo je ostrvo dobilo isto ime. Gotovo stotinu godina kasnije, građevinski projekt vodio je Elias Kathisis, pod njegovim vodstvom zgrada crkve je povećana, okrunjena kupolom, a na nju je dograđen zvonik.
Unutar hrama vise barokne slike umjetnika iz 17. stoljeća Tripa Kokolye, koji je živio u gradu Perastu. Najveću slavu donijelo mu je platno koje je dugačko 10 m i nosi naziv "Uspenje Bogorodice". Godine 1796. ovdje je postavljen mramorni oltar na čijem je stvaranju radio đenovski vajar Capelano Antonio, a na njemu je postavljena ikona "Bogorodica na grebenu" koju je naslikao umjetnik Lovrenty Dobrishevich.
Crkva je poznata i po čuvenoj tapiseriji koju je Yasinta Kunik-Majovitz vezla 25 godina, čekajući da njen ljubavnik krene na dugo i opasno putovanje. Čim je posao završio, devojka je oslepela. Yasinta je tkala tapiseriju zlatnim i srebrnim nitima, kao i od svoje kose.
