Opis atrakcije
Julijeta grobnica je sarkofag od crvenog mramora iz 13. do 14. stoljeća koji se nalazi u kripti bivšeg kapucinskog samostana u Veroni. Danas je to jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u gradu, u koju hrle hiljade ljubavnika iz cijelog svijeta kako bi vidjeli grobnicu heroine legendarne Shakespearove predstave.
Prvi spomen grobnice pojavio se u priči o Luigiju da Portu 1524. godine, koji je napisao da je "jedna od kripta hrama bio drevni grobni svod cijele porodice Cappelletti, a tu je ležala prelijepa Julija". Odmah po objavljivanju ove priče započelo je pravo hodočašće do neimenovanog sarkofaga, koji je, na inzistiranje vlasti, zaustavljen tek sredinom 16. stoljeća - grobnica je pretvorena u spremnik za čuvanje vode. Sljedeća dva i pol stoljeća sarkofag je bio zaboravljen i napušten, ali je 1807. objavljen roman Germaine de Stael "Karina", u kojem je pisac ležerno spomenuo Julietin grob koji se nalazi u Veroni. U društvu se pojavio novi val interesa za ovo mjesto, koji ne jenjava do danas. Strastveni obožavatelji Shakespearea i "Romea i Julije" isjekli su komade sarkofaga za uspomenu, a jednom su od njegovih fragmenata čak napravili ukras za caricu Mariju-Lujzu Austrijsku, drugu suprugu Napoleona I. To, naravno, nije moglo ali imaju negativan utjecaj na sigurnost grobnice. 1868. premještena je iz kripte na zid stare crkve, a nad njom je podignut trijem sa lukovima. Tri decenije kasnije, u blizini su postavljeni fragmenti antičkih nadgrobnih spomenika i stupova, a 1907. godine u blizini portika pojavila se mramorna bista Shakespearea. Konačno, u drugoj polovici 1930 -ih, kada je objavljen film Georgea Cukora Romeo i Julija, sarkofag je premješten u crkvu. Ubrzo je tamo instalirano poštansko sanduče za pisma Juliji. Inače, poruke nisu ostale bez odgovora - na njih je odgovorio domar manastirskog kompleksa Ettore Solimani, koji je inicirao prijenos grobnice. 1970. godine u crkvenoj zgradi formiran je mali muzej fresaka, a sam Julietin grob postao je muzejska postavka.
