Opis atrakcije
Demel je poznati kafić i slastičarna u Beču u Kolmartovoj ulici. Osim kafića u Beču, postoje još dva kafića Demel - u Salzburgu i u New Yorku.
Kafić je 1786. otvorio slastičar Ludwig Dene, koji je malo prije stigao u Beč. Godine 1799. Dene je umro od tuberkuloze, a njegova se udovica ponovo udala za slastičara Franza Wolfartha. Nakon smrti drugog muža, udovica je upravljanje kafićem prenijela na svog sina iz prvog braka. Međutim, njegov sin odabrao je karijeru advokata, pa je kafić 1857. godine prodan prvom pomoćniku slastičara Christophu Demelu. Kafić je radio uspješno, zasluživši ljubav domaće javnosti.
Nakon Demelove smrti, kafić je prešao na njegove sinove, koji su 1874. počeli primati narudžbe iz carske palače. Blizina kafića palači odigrala je veliku ulogu u uspjehu kafića. Za svečane prijeme, carska kuća je čak počela iznajmljivati osoblje iz kafića. Slastičari u kafiću morali su zadovoljiti visoke zahtjeve, pa su u Parizu stalno savladavali nove kulinarske tehnologije.
Godine 1888. kafić se preselio u Kohlmarkt, gdje su interijeri napravljeni u neorokoko stilu sa prisutnošću mahagonija i ogledala. Ugledna publika, poznati glumci i članovi carskog dvora počeli su se okupljati u Demeleu. Samo su žene koje su bile studentkinje manastira radile kao konobarice.
Najpoznatiji proizvod kafića Demel je torta Sacher koja je izazvala mnogo buke i kontroverzi. Originalno, recept za Sacher izumio je Franz Sacher. Međutim, njegov sin je bio obučen u kafiću Demel, gdje je malo promijenio recept, uklonivši sloj džema od marelica. Dvije institucije dugo su se i tvrdoglavo zalagale za pravo da se smatraju kreatorima pravog Sachera, sve dok njihovo pitanje nije riješeno na sudu. Sada se kolač u kafiću Demel zove "Demelsky Sacher".
Drugi najpopularniji proizvod u kafiću su ušećerene latice ljubičice koje su se nekad dostavljale za carski stol.
