Četvrti član Osnovnog zakona Sirijske Arapske Republike navodi da je službeni jezik Sirije arapski. Osim službeno usvojene književne verzije, u zemlji je široko rasprostranjeno nekoliko svakodnevnih kolokvijalnih varijanti ili dijalekata. Uprkos njihovoj rasprostranjenosti, akademici vjeruju da je narodni arapski samo iskrivljeni jezik nepismenih ljudi.
Nekoliko statistika i činjenica
- Više od 15 miliona ljudi govori arapski u Siriji.
- Na teritoriji duž mediteranske obale raširen je siro-palestinski dijalekt arapskog jezika na kojem komunicira gotovo 9 miliona stanovnika republike.
- U regiji Aleppo popularan je mezopotamski jezik - najmanje 1,8 miliona govornika.
- Na istoku Sirijske pustinje ima do pola miliona govornika arapskog ne-Ji dijalekta.
- Nacionalne manjine u Siriji govore svojim jezicima. Najpopularniji su armenski, sjeverno kurdski, adiški i kabardijski.
- Arapski je jedan od šest službenih jezika UN -a i sredstvo međuetničke komunikacije za sve arapske zemlje.
Arapski: istorija i modernost
Lingvisti smatraju službenim jezikom Sirije da pripada afrazijskoj porodici, a u svijetu ga govori više od 290 miliona ljudi, od kojih je 240 arapski maternji jezik. Klasični arapski jezik je jezik Kur'ana i često se koristi u vjerske svrhe.
Sistem pisanja stvoren je na osnovu arapske abecede, a vokabular se nije mnogo promijenio kroz stoljeća i još uvijek je izvorni arapski leksikon. Arapski se piše zdesna nalijevo, velika slova se ne koriste, a interpunkcijski znakovi postavljaju se nasuprot, slijeva nadesno.
Jedinstveni standard primjenjuje se samo na savremeni književni arapski jezik, dok se dijalekti međusobno jako razlikuju u različitim zemljama, pa čak i na suprotnim teritorijima iste države. Zato govornici različitih dijalekata nisu uvijek u stanju razumjeti se u komunikaciji.
Turističke bilješke
Strani jezici se uveliko proučavaju u sirijskim školama, a mnogi stanovnici gradova mlađih od 40 godina govore engleski ili francuski. No, situacija u Siriji u posljednje vrijeme nije baš pogodna za turizam, pa je stoga bolje odgoditi posjet zemlji do boljih vremena, dok se situacija ne stabilizuje.
