Opis atrakcije
Biskupijski muzej Gaeta nalazi se u povijesnoj zgradi Palazzo De Vio, koja je pripadala lokalnom urođeniku, kardinalu Tommaso De Vio. U posljednjih nekoliko stoljeća Palazzo je nekoliko puta obnavljan, što je potpuno promijenilo njegov izvorni izgled.
Prvi put je ideja o stvaranju Eparhijskog muzeja nastala 1903. godine povodom početka izgradnje nove fasade katedrale u Gaeti, posvećene svetom Erazmu i Uznesenju Bogorodice. U isto vrijeme postavljen je početak zbirke srednjovjekovnih, a kasnije i vjerskih predmeta. Narednih godina u zbirku su dodane slike iz centralne lađe katedrale, koje su preživjele iz 13. stoljeća. Prikupljeni eksponati postali su jezgra za stvaranje impresivne umjetničke zbirke i malog arheološkog muzeja. Među eksponatima bili su crteži vjerskih objekata uništenih tokom Drugog svjetskog rata, uništenih i sekulariziranih crkava.
Pedesetih godina prošlog stoljeća donesena je konačna odluka o stvaranju Eparhijskog muzeja, koji je otvoren u natkrivenoj galeriji Katedrale 1956. godine. Godine 1998. zbirke muzeja premještene su u posebno obnovljenu Palazzo De Vio.
Danas u Eparhijskom muzeju možete vidjeti slike na platnu i drvetu, od 13. stoljeća do druge polovice 19. stoljeća. Svi radovi, od kojih je većina posvećena vjerskim temama, eksponati su iz starog muzeja, katedrale i drugih crkava, sada zatvorenih za bogoslužje. Iz ovdje prikazanih slika može se pratiti povijest razvoja umjetničke misli Kampanije kroz nekoliko stoljeća. Općenito, ova je zbirka najveća u južnom dijelu talijanske regije Lazio, kojoj Gaeta danas pripada.
Ogroman broj slika u muzeju pripada lokalnom umjetniku Giovanniju Gaeti, koji je radio u drugoj polovici 15. stoljeća. Drugi majstori su umjetnici Scipion Pulzone, Sebastiano Conca, Riccardo Quartararo, Teodoro d'Errico, poznat kao Holanđanin, Girolamo Imparato, Fabrizio Santafeda i drugi.
U privatnom dnevnom boravku Palazzo De Vio možete vidjeti dva vizantijska križa, tabernakul i čašu pape Pija IX iz sredine 19. stoljeća. Takođe u holovima galerije izloženi su horovi Vincenza Ponte iz 1569-70-ih godina.
