Opis atrakcije
Manastirski kompleks San Salvatore, poznat i kao Santa Giulia i nalazi se u Breši, sada je pretvoren u muzej. Poznat je po svojim arhitektonskim komponentama koje uključuju fragmente drevnih rimskih građevina i značajan broj zgrada iz predromaničkog, romaničkog i renesansnog stila. Kompleks je 2011. godine uvršten na listu UNESCO -ve svjetske baštine u nominaciji „Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568-774 n. E.) . Osim toga, upravo se ovaj manastir tradicionalno smatra upravo mjestom gdje je Desiderata, supruga Karla Velikog i kćerka langobardskog kralja Desiderija, bila u egzilu nakon raskida braka 771. godine.
San Salvatore su 753. godine osnovali Desiderius, budući kralj Langobarda, i njegova žena Ansa kao samostan. Prva opatica bila je Desiderijeva najstarija kći, Anselperga. Nakon što je Langobarde porazila vojska Karla Velikog, San Salvatore je zadržao svoje privilegije, pa čak i proširio svoje posjede. U 12. stoljeću većina zgrada u kompleksu obnovljena je ili obnovljena u romaničkom stilu, a izgrađena je i kapela Santa Maria in Solario. U 15. stoljeću došlo je do nove obnove, a u isto vrijeme manastiru su dodane spavaonice. Konačno, 1599. podignuta je crkva Santa Giulia.
Nakon invazije Francuza na teritoriju Lombardije 1798. godine, samostan je ukinut, a njegove prostorije pretvorene u kasarne. Cijeli kompleks bio je u žalosnom stanju sve do 1882. godine, kada je u njemu bio smješten Muzej kršćanstva. Međutim, veliki restauratorski radovi, tijekom kojih je San Salvatore pažljivo obnovljen, izvedeni su tek 1966. godine, kada je u njemu stvoren Muzej Santa Giulia.
Danas se manastirski kompleks sastoji od nekoliko zgrada. Sama bazilika San Salvatore, koja datira iz 9. stoljeća, sastoji se od središnje lađe i dvije apside i stoji na mjestu starije crkve, koja je sagrađena na temeljima starog rimskog zdanja iz 1. stoljeća prije Krista. Zvonik, obnovljen u 13-14. Stoljeću, ukrašen je Romaninim freskama, a unutrašnjost same bazilike ukrašena je freskama Paola da Cailina mlađeg i drugih majstora iz karolinškog doba. Gore spomenuta kapela Santa Maria in Solario, sagrađena u 12. stoljeću, u obliku je trga s malom lancetnom lođom. Drugi sprat je ukrašen scenama iz Hristovog života.
Posebnu pažnju zaslužuje muzej koji izlaže antičke nalaze iz brončanog doba i razdoblja starog Rima. Među eksponatima muzeja su i poznata brončana statua "Krilata Viktorija", plan na kojem možete vidjeti kako je Breša izgledala za vrijeme cara Vespazijana, raspelo koje je, prema legendi, pripadalo kralju Desideriju, freske iz Broleta (stara gradska vijećnica Brescia), kip svete Faustine i ciklus fresaka Moretta da Brescie. Na području kompleksa nalaze se i neki fragmenti drevnih rimskih građevina na kojima su časne sestre nekada stvarale staklenike i staklenike.
